Pokvarena navikama, iskrivljena vaspitanjem
Pokušavam da popravim stvari skitanjem
Zarobljenik strahovima, snovima i umovima
Tumaram punim trotoarima i drumovima
Zamućeni pogledi, vizije, stvaranja i slike
U drugima tražim spasonosne prilike
Niti da kažem, šapnem, vrisnem il’ izustim
To svoje potlačeno, naučeno da ćutim, nikako da pustim
U četiri zida, s četiri ćoška i dvoja vrata
Ljutito posmatram svet sa četvrtog sprata
Jedno je ogledalo, dobro poznat odraz
Između ta dva lika, veliki je jaz
I dalje ćutim, ni sebi da priznam neću
Ja umem da pokvarim sopstvenu sreću
Biram da se sklupčam, da na dan ne postojim
Biram da do sutrašnjeg svanuća minute brojim