Noćas sam te pustila. Gledaću te kako odlaziš i ne osvrćeš se.
Imao si svrhu u mom životu. Ti za moju ulogu nisi bio spreman.
Osećam nemoć i svoju i tvoju, da na ovo utičemo. Neke su stvari veće od nas samih.
Ja ne želim da se borim protiv uspomena koje te vezuju lancima.
Ključ nemam, ne želim da ga tražim. Ti ne želiš da budeš oslobođen.
Prazno je, a onaj besmisao od početka sada sazreva i dobija smisao.
Veruješ li da je smisao nečega da bude besmisleno? Nisam ni ja verovala, ali ovo je tako.
Ona ima energiju od koje se ne čisti, zaražen si njome. Njene oči mi to govore.
Tvoje su ostale bez hrane, njene lucidnosti, čudnosti, jedinstvenosti.
Tražiš je u drugima i bojiš se kada naiđeš na drugačije lucidno, energično, čudno, jedinstveno.
Noćas mi je posebno hladno. Noćas je prostor bez dimenzija. Noćas rušim kulu od karata.
Pustila sam te.